Planinarski trojac PD „Granaš“ Ivo Marković, Dražen Brkić i Zvonko Josić proteklog mjeseca prehodao je Velebitski planinarski put (VPP) te je sa toga podviga sačinjen i detaljan putopis po danima provedenim na istom.

Velebitski planinarski put (VPP) je planinarska obilaznica koja vodi kroz najzanimljivije predjele uzduž najljepše hrvatske planine. Ona omogućava udobnu turu koja putniku pruža cjelovitu sliku o Velebitu i njegovim glavnim značajkama.

Put započinje na Zavižanu, prateći Premužićevu stazu prolazi kroz stjenovito carstvo Rožanskih kukova, stiže do najviših vrhova srednjeg Velebita, vodi kroz područje impresivnih Dabarskih kukova do Baških Oštarija, odakle se nastavlja preko Stapine i Rujna sve do najviših vrhova Velebita i klanaca Paklenice. Na tom putu, koji povezuje dva nacionalna parka, obilaznik ima prilike vidjeti najljepše kukove, vrhove i vidike Velebita, diviti se umijeću graditelja Premužićeve staze, upoznati bogatstvo biljnog svijeta, susresti se s posljednjim velebitskim stočarima, zaviriti u jame snježnice, stati pred najvišom stijenom Velebita, otkrivati povijest kraja i život velebitske prirode.

Putopis

Velebitski planinarski put trajao je 8 dana.Od 5.5.2024. kada je planinarski trojac Granaša u poslijepodnevnim satima stigaou planinarski dom Zavižan (1594 m/nv) gdje su i  prenoćili.

Ponedjeljak,  06.05. oko 8 sati krenuli su Premužićevom stazom preko Gromovače (1676 m n/v) , preko Rossijevog skloništa (1580 m), Crikvena (1641 m)) prema planinarskom domu Alan (1305m), gdje su stigli oko 14:30 sati. Vrijeme je bilo odlično za hodanje sunčano uz povremenu naoblaku i umjeren vjetar. Staza je vrlo dobro  uređena i zanimljiva za razgledavanje. Na stazi su sreli tri grupe planinara iz Švedske, Njemačke i Francuske.

Utorak, ujutro 07.05. oko osam sati krenulo se dalje Premužićevom stazom prema planinarskom skloništu Skorpovac. Taj dan većim dijelom hodanja pratila ih je slabija kiša. Ovaj dio staze u dužini oko 20 km je izuzetno dobro niveliran uz minimalne uspone i silaske . U planinarskom skloništu Skorpovac stigli su oko 15 sati.

Srijeda, 08.05. iz skloništa Skorpovac krenuli su oko 9 sati prema planinarskom domu Baške Oštarije, te tamo stigli u 16 sati. Na ovom dijelu staza je vrlo zanimljiva odakle se pruža odličan pogled na more, otok Pag i okruženje.

Četvrtak, 09.05. iz Baških Oštarija krenuli su u 8 sati. Vrijeme je bilo vrlo loše. Oblačno uz jaku buru, povremeno i sa orkanskim udarima. Staza većim dijelom (95 %) prolazi kroz šumu (Ramino Korito), jedino se sklonište Šugarska duliba nalaze na otvorenom prostoru. Ova dionica pojedinim sudionicima pohoda je bila najteža i najdepresivnija. U planinarskom skloništu  Šugarska duliba stigli su u 17 sati. Ovo sklonište je najljepše na cijelom VPP i u odnosu na ostala je smještaj sa 4 zvjezdice.

Petak, 10.05. iz skloništa Šugarska duliba krenuli su u 8 sati prema planinarskom skloništu Stap. I taj dan ih je šibala bura smanjenim intenzitetom, uz dosta sunčanog vremena. U sklonište Stap stigli su oko 14:30 sati. Krajolik je prelijep a pogotovo  vrh Stapina koji se nalazi u blizini skloništa.

Subota, 11.05. Iz skloništa Stap krenuli oko 7:30 sati prema planinarskom skloništu Struge , preko Velikog Rujna. Veliko Rujno je veliko polje na nadmorskoj visini oko 900 metara  gdje se nalaze stada krava i konja na ispaši. U sklonište  Struge stigli su oko 19 sati uz pređenih 22 kilometra.

Nedjelja, 12.05. iz skloništa Struge oko osam sati krenuli su na  Vaganski vrh gdje su stigli u pola jedanaest odakle su se uputili prema Strugama, a zatim  do planinarskog doma Paklenica. U Paklenicu su stigli u 17 sati. Ovaga dana ishodana je najveća razliku u nadmorskoj visini sa 380 metara uspona te silaza 1300 metara.

Ponedjeljak 13.05. silazak iz doma Paklenica do magistralnog puta u Starigradu koji je trajao punih 5 sati.

Ukupan put na stazi  je trajao  8 dana, plus dva dana putovanja od kuće do Paklenice, odnosno Zavižana i nazad.

Za osam dana pređeno je  141 km, od čega uspona 5844 metra i silazaka 7632 metara. Najviša točka je 1749 metara a najniža  1 metar nadmorske visine.

Zapremina  ruksaka koji su nosili je bila  od 60 +10 litara (2 komada), i jedan od 70 + 10 litara. Težina opreme je bila od 23 do 26 kg.